Miris duhana koji se uporno vraća u stan najčešće ne znači da je prostor samo “ustajao”, nego da su se čestice dima uvukle u tekstil, zidove i tvrde površine. Zato provjetravanje samo po sebi obično nije dovoljno, a stvarni rezultat dolazi tek kada se prostor očisti sloj po sloj, od zavjesa i tepiha do namještaja i polica.
Svako ko je makar jednom ušao u prostoriju u kojoj se dugo pušilo zna koliko taj miris može biti tvrdoglav. Na prvi pogled, sve može djelovati uredno: podovi su oprani, prašine nema, prozor je otvoren, a ipak se karakterističan trag cigareta i dalje osjeti čim se zrak smiri. To se događa zato što dim ne nestaje samo iz prostorije, nego ostavlja naslage na materijalima koji ga dugo zadržavaju.
Upravo zbog toga borba protiv tog mirisa traži više od nekoliko mirisnih sprejeva ili kratkog provjetravanja. Najčešća greška je pokušaj da se tretira samo zrak, iako je pravi problem često mnogo dublje u prostoru. Zavjese, tepisi, tapacirani namještaj, zidovi, vrata i rubovi namještaja mogu biti nevidljivi rezervoari mirisa koji se ponovo oslobađa čim se prostor zatvori.
Zato je korisno razmišljati o čišćenju kao o nizu povezanih koraka, a ne kao o jednom brzom potezu. Ako je prostor dugo bio izložen duvanskom dimu, jedan tretman rijetko donosi potpuno rješenje. Potrebni su strpljenje, ponavljanje i pažljivo biranje sredstava prema vrsti površine.
Tekstil je prvo mjesto gdje se miris najduže zadržava
Tepisi, kauči, fotelje, presvučene stolice, jastuci i dekorativni prekrivači među prvim su površinama koje upijaju dim. Takvi materijali ponašaju se poput spužve: zadržavaju miris i vlagu, pa se nakon provjetravanja prostor može činiti svježim, ali se neugodan ton vrlo brzo vrati. To je razlog zbog kojeg mnogi imaju dojam da je soba očišćena, a zapravo je samo privremeno prikrivena.
U takvim situacijama soda bikarbona često se navodi kao jedno od najkorisnijih kućnih sredstava. Može se rasporediti u tankom sloju po tepihu, ostaviti određeno vrijeme, a zatim temeljno usisati. Njena prednost je što može pomoći kod neugodnih mirisa na pojedinim tekstilnim površinama, ali nije realno očekivati da će jednim potezom ukloniti tragove višegodišnjeg pušenja.
Ako je tepih dugo bio izložen dimu, ili je kauč godinama stajao u prostoriji u kojoj se svakodnevno pušilo, površinsko čišćenje možda neće biti dovoljno.
U težim slučajevima može biti potrebno dubinsko pranje, a ponekad i profesionalno čišćenje. Važna je i jedna praktična opaska: prije nego što se soda, sirće ili bilo koje drugo sredstvo nanese na presvlaku ili osjetljivu tkaninu, dobro ga je prvo isprobati na malom, manje vidljivom dijelu. Materijali ne reagiraju isto, a ono što je bezbjedno za jedan tekstil može ostaviti trag na drugom.
Zbog toga je strpljenje jedan od najvažnijih dijelova cijelog procesa. Prostor koji je godinama upijao duvanski dim rijetko će nakon jednog popodneva izgledati i mirisati potpuno drugačije. Ponekad su potrebni ponovljeni ciklusi čišćenja, pranja i provjetravanja prije nego što se osjeti prava razlika.
Zavjese, jastuci i prekrivači često se preskoče
Jedna od najvećih grešaka pri čišćenju prostora u kojem se pušilo jeste zanemarivanje tekstila koji nije odmah upadljiv. Zavjese su posebno osjetljive, jer godinama vise uz prozore i stalno su izložene dimu koji prolazi kroz sobu. Dok se zavjese ne operu ili ne tretiraju na odgovarajući način, mogu iznova vraćati miris cigareta čak i nakon što su zidovi i podovi već očišćeni.
Isto važi za jastučnice, deke, stolnjake, prekrivače i druge tkanine koje se lako zaborave. Sve što je moguće oprati prema uputama proizvođača trebalo bi uključiti u veliko čišćenje. Kod skupljih, osjetljivih ili većih predmeta sigurniji izbor često je profesionalno čišćenje nego eksperimentisanje različitim kućnim sredstvima. Posebno je to važno kada su u pitanju materijali koji ne podnose klasično pranje ili koji mogu promijeniti boju i strukturu.
Ovaj dio posla nerijetko djeluje zamorno upravo zato što se ne vidi odmah. Zavjesa koja izgleda čisto može i dalje zadržavati tragove dima, a dekorativni jastuk može biti dovoljan da prostor ponovo poprimi stari miris. Zato je detaljan pregled cijele prostorije važniji od brzog površnog pranja.
Zidovi, vrata i police nose tragove koje lako previdimo
Kada se godinama puši u istoj prostoriji, dim ne zaobilazi tvrde površine. Zidovi, vrata, police, okviri prozora, lajsne i dijelovi namještaja mogu zadržavati nečistoće koje doprinose ustajalom mirisu. Zbog toga je korisno očistiti i te dijelove, ali sredstvo uvijek treba prilagoditi materijalu.
Razblaženo sirće često se koristi u domaćinstvu za određene površine, poput pojedinih pločica, vrata ili polica. Međutim, to ne znači da je pogodno za sve. Prirodni kamen, neke završne obrade, lakirani namještaj i osjetljive površine mogu biti oštećeni kiselinom. Zato je bolje provjeriti upute za održavanje konkretne površine nego automatski primijeniti isti rastvor po cijelom domu.
Na pojedinim zidovima može biti dovoljno pažljivo pranje odgovarajućim sredstvom. Ako su naslage veoma stare ili se na zidovima vide promjene boje, možda će biti potrebno ozbiljnije čišćenje, a ponekad i ponovno bojenje nakon odgovarajuće pripreme podloge. To je naročito važno u prostorijama u kojima se pušilo duže vrijeme, jer tragovi ne ostaju samo na jednom mjestu nego se raspoređuju gotovo po cijeloj sobi.
Najbolji efekat obično ne daje jedan proizvod, nego kombinacija nekoliko koraka. Tekstil treba oprati ili dubinski tretirati, tvrde površine očistiti prema vrsti materijala, a prostor redovno provjetravati kako bi se uklonio dio dima koji je ostao u zraku. Tek nakon toga može se realno procijeniti gdje se miris još zadržava.
Provjetravanje je važno, ali samo po sebi ne rješava problem. Ako je moguće napraviti strujanje zraka otvaranjem prozora na različitim stranama stana, prostor se može brže osvježiti. Ipak, to uklanja samo dio onoga što je trenutno u zraku, a ne briše naslage sa tkanina i zidova. Upravo zato je korisno posmatrati miris nakon zatvaranja prozora: ako se brzo vrati, izvor je i dalje prisutan u samoj prostoriji.
Nakon što se ukloni najveći dio naslaga, mnogi posegnu za limunom, narandžom ili mandarom kako bi prostor dobio ugodniji završni miris. Kora citrusa ili miris u toploj vodi mogu stvoriti osjećaj svježine, ali njihova uloga nije da uklone ostatke dima sa zida ili tkanine. Citrusi imaju smisla tek poslije čišćenja, kada više ne služe kao maska nego kao blagi završni dodir.
Isti princip važi za mirisne svijeće, sprejeve i druge osvježivače. Oni mogu učiniti prostor prijatnijim, ali ne treba ih miješati sa stvarnim uklanjanjem problema. Ako se neugodan miris nakon provjetravanja brzo vrati, to je znak da ga jedan ili više materijala u prostoriji i dalje zadržava. Tada vrijedi ponovo pregledati zavjese, tepih, tapacirani namještaj, vrata, police i sve druge dijelove doma koje je dim mogao doticati godinama.
Tek kada se uklone stari tragovi i spriječi njihovo ponovno stvaranje, prostor može zaista početi mirisati svježije. A za mnoge je upravo ta promjena najvidljivija onda kada se prvi put osjeti da se zrak više ne vraća na isto mjesto čim se zatvore vrata.
