Mnogo žena zapostavi svoje želje i potrebe da bi priuštila svojoj porodici posebno djeci sve što im je potrebno i stoje im na raspolaganju non stop. Zađto to nije dobro saznajte u nastavku.
Žene su često u situaciji gdje se stavljaju na posljednje mjesto, uvijek se žrtvujući zbog drugih. Svakodnevno ponavljaju fraze poput: „Bitno je da su djeca zbrinuta“, ili „Nije to toliko važno, potrošiću na sebe drugi put“. Često se zaboravi na vlastite potrebe, želje, zdravlje i odmor, jer se smatra da ima mnogo važnijih stvari. Često su one same koje ne stignu obaviti preglede, zapostavljaju svoje hobije ili ostavljaju svoje želje za nekim „savršenim“ vremenom koje nikada ne dolazi.
Jedan njemački pisac je istaknuo da nijedna žena koja stalno štedi na sebi ne izlazi kao pobjednica. Izvanjski možda djeluje kao junakinja koja je uvijek tu za druge, no unutra ostaje iscrpljena, prazna i zanemarena. Ove riječi nisu kompliment, već upozorenje koje upozorava na cijenu odricanja koja se često mora platiti. Ova cijena nije samo u novcu, već u zdravlju, emocionalnom stanju, odnosima i životnoj radosti.
Žena koja štedi na sebi nije nužno osoba koja nema novca. To je žena koja žonglira između posla, obitelji i svakodnevnih obaveza, ali je naučena da su svi drugi važniji od nje. Ona je ta koja uvijek kupuje najskuplju odjeću i obuću svojoj djeci, ali sebi dopušta samo ono što je ostalo. Ona je žena koja radi prekovremeno, ali nikada ne stigne na preventivne preglede jer uvijek postoji nešto važnije od nje samene. Često plaća sport, kurseve i aktivnosti za druge, ali svoju želju za učenjem ili hobijem stalno odgađa. Ona trpi u lošim odnosima, iz straha da će narušiti mir, jer nije “vrijeme” za promjene, ili jer „djece to ne bi razumjela“. Ova žena nije samo priča jedne osobe, to je priča o generacijama koje su naučene da je žrtva „ženski posao“ – da je „dobra žena“ ona koja šuti, trpi i nikada ne stavlja sebe na prvo mjesto.
- Iako je odricanje često nagrađivano pohvalama od strane društva, žene koje sve žrtvuju često na kraju ostanu neprepoznate, iscrpljene i nesretne. Okolina voli ženu koja uvijek daje i nikad ništa ne traži za sebe, smatrajući je „dobrom majkom“, „savršeno zlatnom ženom“. Na prvi pogled te pohvale zvuče kao priznanje, ali u suštini one šalju poruku: „Ti vrijediš samo onoliko koliko se odrekneš“. Ova zamka postavlja ženu u poziciju gdje je cijeli njen identitet temeljen na tome što je uvijek dostupna, uvijek tu za druge, a zaboravlja na sebe.
Iako društvo često slavi žensku žrtvu, stvarnost je drugačija. Koliko god to ne zvučalo „politički korektno“, prava cijena ove žrtve je veoma visoka. Zdravlje, emocionalno dobrostanje i mentalna snaga postepeno se urušavaju kada žena konstantno žrtvuje svoje želje i potrebe u korist drugih. Zdravlje postaje izostavljeno, jer se čini da „nije vrijeme“ za preglede ili da je umor nešto što jednostavno treba podnijeti. Prepoznati te znakove je ključno, jer se vrlo brzo razvija osjećaj iscrpljenosti i unutrašnje praznine.
Još opasnija posljedica „štede na sebi“ je osjećaj da žene polako nestaju iz vlastitog života. Oni koji su ih okruživali počinju ih doživljavati kao personifikaciju žrtve, ali to zapravo znači da žene same gube vezu sa sobom. Te iste žene koje zanemaruju svoje želje, počet će osjećati ljubomoru i tugu kada vide druge žene koje se brinu o sebi. Iako to možda nije uvijek izgovoreno, duboko u sebi osjećaju sram zbog tih emocija, jer se njihova žrtva doživljava kao norma.
Naravno, tu je i ta „skrivena cijena“ – godine života koje se ne mogu vratiti. Planirale ste završiti kurs, učiti strani jezik, otići na putovanje, promijeniti posao. Međutim, uvijek je bilo „nije vrijeme“ za to, jer se posvetilo svemu drugom. Jednog dana, žena se nađe u trenutku kad gleda unazad i pomisli: “Da sam barem to učinila prije 10 godina…” Propuštene prilike ostaju duboko urezane, dok žena žvače svoja neostvarena očekivanja. Ovakav život postepeno postaje pomalo tužna slika što se sve moglo biti, ali nije.
Štednja na sebi nije samo stvar novca, to je svakodnevna žrtva vlastitih želja i svojih granica. To je svaki put kada žena odustane od svojih želja i interesa jer ne želi „pokvariti atmosferu“. To je svaki put kad gura svoje potrebe u drugi plan, jer smatra da je jača od svega i da mora izdržati. To je svakodnevni kompromis, sitni gubici unutrašnje snage, koja se s vremenom akumulira. Bitno je shvatiti da žena nije samo ono što daje drugima. Ona je važna i zato što mora brinuti o sebi, jer samo tako može biti snažna podrška onima koje voli.
I dok je očigledno važnost brige o obitelji, djeci i prijateljima, nužno je naučiti postavljati granice. Ponekad, kad žena stane na svoje mjesto, počne dobijati poštovanje koje zaslužuje. Izgraditi balans između davanja i uzimanja od života nije samo pitanje vlastitog zadovoljstva, već i osiguranje zdravlja, sreće i postizanje unutrašnjeg mira. To je nešto što mora postati prioritet, a ne „drugi put“.
Najveći dar koji žena može dati svom djetetu nije to da sve žrtvuje, već da bude primjer odrasle osobe koja se poštuje, koja zna reći “ne”, koja se raduje životu i koja gradi svoj put bez odricanja od svojih snova. Ona će naučiti svoje dijete da je vrijedno imati ravnotežu između davanja i brige za sebe. To je put kojim se otvara prostor za sretan i ispunjen život – za obitelj i za nju samu.
